Povijest
Povijest mjesta Krvavac
Piše: Stjepan Gnječ, 1991.- 2001.-2009.
UVODNA RIJEČ :
Od kada znam za sebe i od kada sam počeo samostalno spoznavati stvarnost života, između ostalih bitnih činjenica, spoznao sam da je moje mjesto Krvavac odakle sam potekao i gdje sam proveo više od 28 godina života u veoma zavidnom položaju za razliku od ostalih mjesta Neretvanskog kraja.
Najviše me je zaboljela činjenica da o mom mjestu do danas (1991.) nema baš puno ostavljenog pisanog traga.
Nešto su u starijoj povijesti (1940. – 1985.) pisali o Krvavcu u sklopu Neretvanske doline don Rade Jerković koji je podrijetlom iz Krvavca i Kule Norinske, nešto je zapisao u sklopu Neretvanskih župa fra Vijeko Vrčić koji je neko vrijeme bio voditelj franjevačke župe sv. Ilije u Metkoviću, ali su informacije o mome mjestu Krvavcu ukupno mogle stati na svega 2 papira A4 formata, bile su dosta šture, te nisu uvijek mogle odavati tekstualno o kojem se točno mjestu radi, a da gotovo nema niti jedne sačuvane fotografije.
U novijoj povijesti (od 1985. – 2000. ) o Krvavcu je također nešto zapisao (ili prepisao!?) povjesničar dr. Ivan Jurić koji živi u Metkoviću, a podrijetlom je iz župe Bagalović, iz mjesta Momići, ali ni njegovi uradci nisu bar mogli prepoznati mjesto o kojemu je pisao, jer je u nekim svojim knjigama potpuno zamijenio teze, a u nekima za njega u Neretvanskoj dolini uopće ne postoji Krvavac.
Zbog svega toga, boraveći 1991.- 1993. u Nadbiskupijskoj klasičnoj gimnaziji don Frane Bulić u Splitu dolazim na ideju da svake godine zapisujem događanja u mojem mjestu Krvavcu .
Počeo sam tada pisati, te sam imao veliki posao i zadatak istražiti što od dokumenata u Nadbiskupijskom arhivu Splitsko-makarske nadbiskupije kojoj Krvavac pripada, što u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu, ili usmenom predajom nekadašnjih živućih mještana, sadašnjih najstarijih mještana i župljana naše župe Bagalović: pok. Maša Bustruc, pok. Branko Vučković, Marija Jerković, pok. Ljubo Gnječ, Ante Gnječ-Mutić, pok. Marija Rajič rođ. Gnječ, pok. Nikola Nikolić i ostali …
Želja mi je da generacije za moje vrijeme, a i za vremena poslije mene, znaju povijest svojega mjesta te na osnovu svoje istinite prošlosti i sadašnjosti grade bolju budućnost za svoje mjesto, sebe i svoju djecu !
Stjepan Gnječ,
autor i sakupljač povijesne građe mjesta Krvavca
PRVO POGLAVLJE
Zapravo se ne zna točno, niti je igdje zapisano kada se prvi put spominje ime mjesta Krvavca i tko ga mu je i zbog čega nadjenuo.
Pučani koji danas žive u Krvavcu, živjeli su u XIX stoljeću i početkom XX stoljeća u okolnim «brdskim» naseljima najviše poradi najezde gusara koji su harali ondašnjom Neretvom otimajući od naroda sve što su tada imali: Rinjacima, Vrhdesnima, Bagaloviću, Podastinama….
U drugom desetljeću XX stoljeća, mještani već spomenutih okolnih naselja u potrazi za vodom, plodnom zemljom i svim ostalim neophodnim za život, mahom naseljava sadašnje mjesto Krvavac, tako da ono postaje središte bivših naselja i postaje selo. U podacima iz Hrvatskoga državnog arhiva iz vremena Nezavisne države Hrvatske 1941-1943. zapisano je da je prva škola u Krvavcu otvorena 1922., da ju je polazilo 84 muška školska obveznika, 68 ženskih obveznika; što je ukupno 152 polaznika škole, učitelji su bili Marija Gulišija i Božidar Ognjanovac; a 40 nepolaznika, od toga 20 muških i 20 ženskih.
Iz istog izvora mjesto Krvavac spominje se 1880. godine kada je osnovan Kotar Metković koji je tada obuhvaćao dvije općine: Metković i Opuzen. Krvavac je tada spadao pod općinu Opuzen. Iz ovih podataka je vidljivo da je Krvavac kroz povijest oduvijek bio u sastavu izmjenjivih granica Republike Hrvatske.
Po stanovništvu prvi put se spominje Krvavac u popisu stanovništva 31. siječnja 1921. gdje se bilježi 795 stanovnika. Iz popisa stanovnika 1931. godine Krvavac ima 916 stanovnika što pokazuje da u Krvavcu u samo 10 godina plus 121 stanovnik. U Krvavcu su tada živjeli stanovnici slijedećih prezimena: Jelčić, Jerković, Jovica, Vučković, Krstičević, Gnječ, Ujdur, Batinović, Ćendo, Deprandel, Rakić, Marević, Nikolić, Šiljeg ..
Tih godina u tadašnjoj općini Opuzen kojoj je Krvavac pripadao postojale su političke stranke i održavali su se izbori, stranke su bile slijedećih naziva: Demokratska, Komunistička, Težačka, Radikalna, Drinkovićeva, Invalidska, Hrvatska Republikanska Seljačka Stranka, Pučka i Izvanstranačka; što dokazuje da su već u to vrijeme drugog i trećeg desetljeća XX stoljeća ljudi razmišljali stranački-slobodno, slobodom izbora. Tijekom drugog svjetskog rata od 1941.-1945. godine na području tadašnjeg kotara Metković i općina Metković i Opuzen narod je s oduševljenjem dočekao proglašenje Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. koju je u Zagrebu proglasio Slavko Kvaternik, nekadašnji pukovnik austrougarske vojske, a tada prvi suradnik poglavnika dr. Ante Pavelića, što pokazuje da su na tom području u 99 postotnoj većini živjeli hrvati rimokatoličke vjere koji su nakon više od 800 godina željno dočekali nastavak države koja je u povijesti postojala, a tada nastavila svoje djelovanje i postojanje.
U službenim dokumentima, i u ostalim arhivskim zapisima nije nigdje navedeno koji su se ljudi posebno isticali u Krvavcu za vrijeme NDH, ali je svakako zanimljiv podatak koji je zabilježen na sudbinama obitelji poginulih osoba nakon 1945. iz Krvavca. Samo zato što su živjeli, sudjelovali ili bili na nekim dužnostima u NDH bez prava za obranu i žalbu, osuđeni su na kaznu strijeljanja u Metkoviću na groblju sv. Ivana, 17. studenog 1944.: Rade Gnječ, sin Joze iz Krvavca, Ivan Krstičević-Cigo, sin Joze, 1922., iz Krvavca, Jure Krstičević, sin Marka, 1919., iz Krvavca, Jozo Nikolić-Bufalo, sin Jure, 1925., iz Krvavca i Mara Šiljeg, ud. Stipana iz Krvavca koju su ubili partizani u Rinjacima 1944. godine. Iz Krvavca je poginulo ili su ubijeni još nekolicina mladića tijekom drugog svjetskog rata.
Nakon rata većina obitelji je zavijena u tugu ostavši bez glave obitelji, djeca bez roditelja, djevojke bez mladića i budućih muževa; tako da se događa naglo opadanje stanovnika, umjesto rasta.
Godine 1940. po popisu stanovnika Krvavac bilježi najveći broj u svojoj povijesti od 1200 stanovnika, a 1951. godine Krvavac ima 870 stanovnika. U samo 11 godina je u Krvavcu što umrlo, a nisu se nova djeca rađala, što ubijeno, što poginulo u ratu, što Krvavac iz kojekakvih razloga napustilo 330. stanovnika.
O dijelu povijesti iza drugog svjetskog rata je malo nezgodno tumačiti i pisati, jer za to ne postoje nikakvi pisani tragovi, ali su se i isprepletavale razne sudbine, teško je utvrditi tko je bio zagovornik čega, tko naklonjen komunistima, a tko ne, tko proganjan, a tko za progone nagrađivan; najbolje je za ostaviti još nekog vremena da povijest kaže o svakome, ali ne možemo izostaviti činjenicu da je tadašnji komunistički jednopartijski sistem zatirao preko svojih «špijuna» u mjestu Krvavac i gazio sve što je kršćansko i hrvatsko..
DRUGO POGLAVLJE
1950. godine od toga režima je ubijen don. Radovan Jerković svećenik podrijetlom iz naše župe a tada je bio kao župnik u župi Vranjic kod Solina, samo zato što je propovijedao istinu i vjeru i bavio se poviješću hrvata i Neretvanske doline…. 1963. godine prigodom mlade mise don Stjepana Gnječa u Krvavcu komunisti su pokušali spriječiti mladomisničko slavlje dovodeći bagere i rovokopače da kopaju Jarugu, bacajući iskop pred stolove koji su bili predviđeni za ručak…..
Zanimljivo je bilo vidjeti 1991. kada je počinjao Domovinski rat, da od 1945. pa sve do 1991. za većinu nije ni bilo tog povijesnog razdoblja; jer su svi tobože kao i svugdje oduvijek bili pravi ljudi, hrvati «zalažući se svatko na svoj način» za svoju državu… U tome razdoblju Krvavac je pripadao općini Metković, koja je tada bila uz Općinu Ploče jedina općina na području Neretvanske doline.
TREĆE POGLAVLJE
1990. u zadnjem desetljeću XX stoljeća 19. veljače 1990. u Krvavcu je osnovana Hrvatska Demokratska zajednica i za prvoga predsjednika izabrala Antu Krstičevića sina Stipe iz Krvavca, a za potpredsjednika Ivana Gnječa pok. Andrije iz Krvavca. Kako je tada HDZ u Krvavcu i u cijeloj tadašnjoj općini Metković većinom okupljao one ljude, koji su bili čestiti i dokazani Hrvati, čije su obitelji iznijeli i pomogli u održavanju kršćanstva i hrvatstva na ovim prostorima; kao snaga u Hrvatskoj osvojio je vlast i krenuo u osnivanje i obranu države koju su, nezadovoljni slijedom događaja i planirajući dugo godina napali lokalni četnici uz pomoć JNA.
Većinom ljudi tada, okupljeni oko stranke HDZ i ostali časni pojedinci krenuli su u obranu države. 1993. godine donesen je zakon u Saboru Republike Hrvatske o podjeli države na 21 županiju, gradove i općine, tako je osnovana nova općina Kula Norinska kojoj pripada Krvavac i još osam mjesta: Krvavac II, Kula Norinska, Desne, Matijevići, Momići, Podrujnica, Borovci i Nova Sela.
Za prvoga načelnika općine izabran je Zvonko Jelčić (Faja), za predsjednika Općinskog vijeća Danko Romić, a za potpredsjednika vijeća Ivan Gnječ, pok. Andrije; svi iz HDZ-a.
U to vrijeme općinsko vijeće je činilo 16 vijećnika od toga 15 iz HDZ-a, a 1 iz HSLS-a.
1994. godine u ratnim zbivanjima događale su se i društvena događanja. Grupa PAGANI iz Krvavca predvođena Stjepanom Gnječom, a u kojoj su svirali Siniša Jerković, Alen Ujdur, Nikola Jerković, Ivan Krstičević, Mirela Škegro, Matko Medak, Ljubo Nerandžić, …..; sudjelovala je na Opuzenskom festivalu sa pjesmom Darija Stjepovića, Stjepana Gnječa i Nikice Kalogjere pod nazivom Kamene Ruke.
1995. akcijom Oluja za većinu područja osim podunavlja, Domovinski rat u Hrvatskoj je završen pobjedom Hrvatske Vojske i vještinom njezinog vrhovnika dr. Franje Tuđmana, prvog Hrvatskog predsjednika od 1990. – 1999. godine, legendarnog ministra obrane Gojka Šuška, kao i legendarnih hrvatskih generala: Ante Gotovine, Mirka Norca, Janka Bobetka, Ljube Ćesića-Rojsa, Rahima Ademija, Krstičevića ……
Iz Krvavca kao najveće borce u Domovinskom ratu slobodno mogu istaknuti imena pok. Marija Nikolića – Kiša, koji je poginuo na Maslenici kod Zadra 1993. godine i Natka Gnječa koji su se borili na svim ratištima diljem Hrvatske kao pripadnici 4 Brigade «PAUCI».
Zanimljivo je i istaknuti da je mjesto Krvavac imalo jedan od većih postotaka vojnika u cijeloj Neretvi po broju stanovništva u Domovinskom ratu …..
1996. godine po završetku Domovinskog rata počinje razdoblje uređivanja Hrvatske države.
Mnogi ljudi koji su bili iz mjesta Krvavca u ratu su ostali na ulici, jer je za to vrijeme vladala „najlegalnija“ pljačka stoljeća ! Pojedini ljudi su otišli u zasluženu mirovinu, pojedini u nezasluženu, neki su našli novi posao i nastavili živjeti kako bi mogli i dalje prehranjivati svoje obitelji…
Te godine (06. travnja) je osnovana organizacije Mladeži HDZ-a općine Kule Norinske i za svog prvog predsjednika je izabrala Stjepana Gnječa, koji te godine je završio odsluženje vojnog roka 26. svibnja.
1997. godine na lokalnim izborima za općinsko vijeće općine Kula Norinska HDZ ima 10 vijećnika, HSLS 3 vijećnika i HSS 3 vijećnika od 16 vijećnika i za načelnika biva izabran ponovno Zvonko Jelčić (Faja), iz Krvavca II, za donačelnika Miro Batinović iz Kule Norinske, za predsjednika vijeća Ivo Dragović (Crta) iz Momića, za potpredsjednika vijeća Ivo Marević (Tota) iz Momića….
1998. godine, 11. svibnja Stjepan Gnječ postaje županijski predsjednik Mladeži HDZ-a, te kao takav postaje član Ž.O. HDZ-a Dubrovačko-neretvanske županije. Te iste godine održavaju se unutarstranački izbori unutar HDZ-a, stranke koja ima većinu obnašanja vlasti u općini Kula Norinska 10 : 6.
Pošto izabrani načelnik općine iz HDZ-a Zvonko Jelčić-Faja nije surađivao sa strankom koja ga je po drugi put izabrala za načelnika općine, te pošto je na novim unutarstranačkim izborima HDZ općine Kule Norinske dobio novo vodstvo na čelu sa Nikolom Batinovićem (Nikšom) i Stjepanom Gnječom, jer su se upravo tada, u Veljači 1998. godine prvi put nakon 1990. godine održali i prvi pravi unutarstranački izbori u općinskom HDZ-u, krenulo se je u uvođenje reda i rada u općini, što Faji nikako nije odgovaralo.
Tako su se unutar HDZ-a vodeće stranke u općini vodile velike borbe za dijalog, jer je načelnik Faja htio samostalno upravljati općinom zanemarujući Stranku koja ga je izabrala, tako da su mu u poglavarstvu bili i oporbeni vijećnici s kojima je „dijelio plijen“ za kojega je smatrao da na njega samo on ima pravo..
Te iste godine po prvi put organizira se 1. Maraton Lađa – Neretva 1998. u kojemu među prvim lađarima sudjeluje i lađa iz Krvavca, nastupaju folkloraši iz KUD-a Župa Bagalović, koje predvode Nikola Jerković Džoko i Andrija Gnječ, pojačani s Feliksom Jelčićem i Jerkom Jerkovićem..
1999. godine Vijećnici Ivo Dragović (Crta) iz Momića, Ivo Marević (Tota) iz Momića, Miro Batinović iz Kule Norinske i Domagoj Nikolić iz Matijevića; koji su koketirali s oporbom na čelu s Antom Jerkovićem Bilim koji je više puta javno obznanjivao da će ih „kupiti“, prelaze oporbenim vijećnicima, te izglasavaju
nepovjerenje načelniku Zvonki Jelčiću Faji i izabiru Domagoja Nikolića za načelnika općine, koji je bio kandidat oporbenih vijećnika za razliku od Stjepana Gnječa koji je bio kandidat HDZ-a.
Domagoj Nikolić je nakon mjeseca dana dao neopozivu ostavku na mjesto načelnika, te je na njegovo mjesto izabran Nebojiša Jerković do novih izbora u svibnju 2001. godine.
Siječanj 1999. NK Maestral je pred raspadom: Igralište se ne kosi, prostorije su zapuštene, na računu nema novaca, igrači nezadovoljni, klub je na 8 mjestu od 9 klubova koji su se natjecali u 1. županijskoj ligi, te nitko ne želi biti na čelu kluba.
05. Veljače 1999. za predsjednika kluba je izabran Stjepan Gnječ koji u samo godinu dana okuplja sve igrače, potpisuje godišnji ugovor sa velikom firmom, sređuje apsolutno stanje u klubu, klub izbija na 2 mjesto ljestvice 1. županijske lige, te predsjednik kluba Maestral postaje predsjednik plenuma klubova 1. županijske lige i član izvršnog odbora županijskog nogometnog saveza Dubrovačko-neretvanske županije, koje funkcije do tada nije obnašao nitko iz NK Maestrala. Kada se je za stanje u klubu konačno moglo reći da je zadovoljavajuće i da klub konačno ima uspjeh, da je financijsko i organizacijsko stanje vrlo stabilno, odjednom su se pojavili pojedinci s početka priče koji su klub doveli do siječnja 1999. na sami rub propasti, a u veljači 1999. nisu htjeli sudjelovati u vođenju kluba izgovarajući su bolesti u obitelji i ostalim standardnim izgovorima, da kritiziraju rad kluba i predsjednika, te podmeću svakojake laži samo da ponovno preuzmu klub, a pri tom i punu blagajnu i uredno stanje u poslovanju i organizaciji.
2000. godine, 05. veljače pogođen svim poganim smicalicama u vezi kluba, zbog bezobraznih priča pojedinaca, Stjepan Gnječ, predsjednik tada NK Maestral-Bili Commerce saziva izvanrednu izbornu skupštinu kluba, prvi u povijesti kluba predočava godišnje poslovanje kluba sa svim ulaznim i izlaznim računima i fotokopiranim materijalom koji je neposredno prije predočen županijskoj poreznoj upravi što se redovito radi za proteklu godinu, te daje ostavku na mjesto predsjednika kluba. Kada je klub preuzet 1999. godine na računu kluba je bilo -380,00 kuna, te je klubu zabranjeno poslovanje po računu jer se nije 1995. godine preregistrirao iz društvene organizacije u udrugu građana, a kada je klub predan na računu je bilo +2.600,00 kuna, višak rashoda od 3.000,00 kuna od prihoda koji su iznosili 40.000,00 kuna od kojih je bilo 35.000,00 od donacija i 5.000,00 kuna iz općinskog proračuna, ali i potpisan ugovor s firmom koji je još ostao godinu dana na snazi.
Na početku 2000. godine državnu vlast je osvojila koalicija SDP-HSLS podržana sa strankama četvorke HSS-LS-HNS-IDS, te je u Krvavcu počeo neviđen linč pojedinaca sklonih navedenim strankama prema svima koji su drugačije razmišljali. Žrtva toga linča upravo je bio Stjepan Gnječ protiv čijega su rada, lika i djela bili pojedinci skloni navedenim strankama (Ivan Ujdur-Čavica, Leonar Vučković, Srećko Ujdur-Braco, Davor Ćelić, Nikola Vučković-Judan, Niko Ujdur-Did, Ante Jerković-Bili, Linkoln Ujdur, Davor Ćendo, Mirko Vučković, Jurica Krstičević-Žofa) samo da bi se domogli sređenog stanja u klubu, pune blagajne, vjerujući da će i dalje moći poslovati i raspolagati sredstvima kao što su to radili i prije 1999. Vrijeme je pokazalo da je trajalo samo 6 mjeseci, jer se je glavni sponzor povukao izjavivši *„kako s mafijom ne želi imati posla“ !
* izjava Ante Jerkovića Biloga
ČETVRTO POGLAVLJE
2001. godine u HDZ-u je opće rasulo jer stranka više nije na vlasti u državi, a njezini do tada tobože „istaknuti ljudi i članovi“ u „mišjim rupama“. Te iste godine (20. svibnja) na lokalnim izborima za općinsko vijeće općine Kula Norinska, rezultati su bili slijedeći: HDZ 4 vijećnika, HSLS 2 vijećnika, SDP 2 vijećnika, HSS 2 vijećnika i HSP 1 vijećnik od 11 vijećnika koji po zakonu iz 2001. čine općinsko vijeće općine Kule Norinske.
Predsjednik SDP-a je u to vrijeme Leonar Vučković iz Krvavca, predsjednik HSLS-a je Branko Jerković iz Kule Norinske, predsjednik HDZ-a je Nikola Batinović (Nikša) iz Krvavca, predsjednik HSS-a je Nebojša Jerković iz Kule Norinske i predsjednik HSP-a je Svetomir Ćelić iz Podrujnice.
Za načelnika je izabran Leonar Vučković (SDP) iz Krvavca, usprkos što već tada nije obećavao mnogo, kojega su podržali HSLS, SDP i HSS, dok je oporba postala HDZ i HSP, koja je istaknula kandidata Stjepana Gnječa za načelnika, a koji za jedan glas nije izabran.
2002. Nakon razlaza sa HDZ-om, strankom koju je od početka stvarao i ukazivao na negativne stvari koje su činili pojedinci, i nakon koaliranja pojedinaca iz HDZ-a ( Faja i Željko Konsul ) sa SDP-om zbog svojih interesa, Stjepan Gnječ izlazi iz HDZ-a i osniva Hrvatsku Kršćansku Demokratsku Uniju u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i zadržava svoj vijećnički mandat u općinskom vijeću u lipnju 2002, pošto je sam financirao kampanju općinskog HDZ-a, postaje županijski predsjednik i zamjenik glavnog tajnika, tako da općinsko vijeće izgleda ovako: HDZ 3, HSLS 2, SDP 2, HSS 2, HKDU 1 i HSP 1 vijećnik.
Pošto Krvavac kroz povijest nikad nije imao samostalno svoju povijest, nego se je povijest Krvavca uvijek vezala za općinu u kojoj je pripadala, tako je bilo i od 1990. pa sve do 2002, kada je Mjesni odbor Krvavac postao po prvi put pravna osoba, tj. samostalna cjelina u sklopu općine Kule Norinske.
U vrijeme 1995. do 1999. predsjednik Mjesnog odbora Krvavac bio je Romeo Batinović, a potpredsjednik Boro Jelčić. Od 1999. do 2002. predsjednik Mjesnog odbora Krvavac bio je Ivan Ujdur (Čavica), a potpredsjednik Valerio Jerković. Kroz sve to vrijeme do 10 mjeseca 2002. nije bilo izbora za mjesni odbor, nego se je mjesni odbor birao sa skupa građana, na inicijativu općine Kule Norinske.
4. listopada 2002. na prvim izborima za mjesni odbor stranka HKDU-a nositelja Stjepana Gnječa pobijedila je Nezavisnu listu Ante Nikolića omjerom 65% naprama 35% i osvojila 3 od 5 mjesta u mjesnom odboru.
Za predsjednika Mjesnog odbora je izabran Stjepan Gnječ, kojega je mjesec dana nakon ostavke zamijenio Jerko Jerković.
Nakon više od godinu i pol dana što Jerko Jerković nije bio aktivan, niti je sazivao sjednice vijeća mjesnog odbora vijećnici su ga smijenili i ponovno izabrali za predsjednika Mjesnog odbora Stjepana Gnječa u ožujku 2004. godine …..
2004. godine (u travnju) spomenuti Jerko Jerković odbija vratiti pečate i dokumentaciju, te na osnovu utvrđenih činjenica da je samostalno i bez znanja ostalih vijećnika mjesnog odbora Krvavac podigao i potrošio novac mjesnog odbora (6.000,00 kuna), a da za to nije prikazao niti jedan račun, a niti obrazloženje gdje je novac potrošio; biva prijavljen općinskom državnom odvjetništvu u Metkoviću.
Nakon 6 mjeseci nikakvog djelovanja ODO u Metkoviću proglašava tužbu neosnovanom, te završava navedeni slučaj proglasivši gosp. Jerku Jerkovića „nevinim“, tj. poništava izbor Stjepana Gnječa za predsjednika mjesnog odbora Krvavac…; a sve to uz lažno svjedočenje i podršku načelnika općine Leonara Vučkovića.
16. listopada 2004. godine Stjepan Gnječ najavljuje kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske, te sakuplja 13.500 potpisa podrške za kandidaturu. Nakon medijskih istupa u kojima najavljuje sigurnu pobjedu i potrebnu smjenu aktualnog predsjednika, biva onemogućen u kandidaturi od strane političkih neistomišljenika (čitaj načelnika policije u Metkoviću Joška Talajića), te odustaje od kandidature za predsjednika i priključuje se stožeru Borisa Mikšića, kojemu priključuje svu potrebnu podršku i glasače…
2005. godine (u siječnju) kandidat Boris Mikšić osvaja 20% glasova birača i osvaja 2 mjesto te ulazi u drugi krug izbora, ali biva pokraden od kandidata Stjepana Mesića i Jadranke Kosor koji zajednički udružuju snage u korist Stjepana Mesića koji u drugom krugu predsjedničkih izbora osvaja drugi predsjednički mandat.
Razočaran stanjem u državi, spoznajući kako stvari stoje, te na koji način se ponašaju akteri vlasti, a na koji način im narod vjeruje potkupljujući se za sitne osobne interese; pritom omalovažavajući čovjeka koji je do tada sve svoje dao za boljitak mjesta i naroda kojeg je nesebično predstavljao i borio se za njihove interese, Stjepan Gnječ biva prisiljen promijeniti sredinu u kojoj će ubuduće djelovati, jer gotovo pa ne nalazi istomišljenike koji bi zajedno trebali stvoriti novu organizaciju sa novim i jasnijim pravilima nego do tada; te sa cijeloj obitelji preseljava u Zadar u veljači 2005. s namjerom da djeluje na tom području kao povijesnom sjedištu regije i kao središnjem gradu u državi.
Iste godine u svibnju provode se novi izbori za općinsko vijeće općine Kule Norinske, te vijeće izgleda ovako: SDP 3 mandata, HDZ 3 mandata, HSLS 1 mandat, HSS 1 mandat, HSP 1 mandat, NL Pavo Jerković 1 mandat i NL Zvonko Jelčić – Faja 1 mandat.
Za načelnika ponovno izabiru Leonara Vučkovića iz SDP-a, a za donačelnike Nebojišu Jerkovića iz HSS-a i Branku Jerkovića iz HSLS-a. Treba spomenuti da je spomenuti načelnik kako bi ponovno postao načelnik općine u drugom mandatu u to vrijeme činio gotovo sve da ga u tome nitko ne onemogući i imao svu podršku ostalih vijećnika u mandatu od 2001.- 2005. i gotovo sve vijećnika u novom mandatu od 2005.
PETO POGLAVLJE
2006. godine, 26. veljače Stjepan Gnječ iz Krvavca kao utemeljitelj i jedan od osnivača s skupinom istomišljenika ( njih 110 ) osniva političku stranku pod nazivom Gospodarska stranka
( vidi www.gospodarska-stranka.hr ) sa sjedištem u Zadru, ali mjesto Krvavac po prvi puta neizravno ima političku stranku, jer se ideja o imenu i svim ostalim odrednicama Stranke upravo rodila u Krvavcu 06. siječnja 2005.
Zanimljivo će biti vidjeti poslije nekoliko godina mjesto Krvavac, koje će ubuduće dati ljude na čelu sa Stjepanom Gnječom ( vidi www.stjepan-gnjec.com ) koji će sudjelovati u vođenju države…
Treba naglasiti da kroz povijest pa sve do danas Krvavac nikada nije imao osobe koji su sudjelovali u radu Sabora RH, koji su bili narodni poslanici ili saborski zastupnici, članovi Vlade, premijeri i predsjednici države, nije imao svoju političku stranku…..
13.09.2006. preminuo je Zvonko Jelčić Faja, pa je njegovom smrću ostalo upražnjeno mjesto u općinskom vijeću. Bez ikakvih konzultacija na nezavisnoj listi, njegovo mjesto popunjava Nikola Jerković Džoko, koji je zajedno s Fajom i još nekolicinom istomišljenika i osnovao nezavisnu listu prije izbora zbog neslaganja sa vodstvom HDZ-a općine Kule Norinske.
U listopadu 2006. godine usprkos „bijednoj većini“ u općinskom vijeću općine Kula Norinska, načelnik Leonar Vučković daje ostavku zbog „minusa u općinskoj blagajni od 1.200.000,00 Kuna i manjka od 150.000,00 Kuna od novca za komunalne usluge naroda općine“, te za načelnika općine biva izabran Nikola Krstičević – Ćićkić sin Jurice Krstičevića kojega su podržali HDZ, HSS, HSLS, HSP, NL Pavo Jerković i NL Nikola Jerković – Džoko. Zanimljivo je istaknuti da je većina novonastale općinske vlasti bila protiv politike HDZ-a i u nekoliko navrata javno iznosili „grijehe“ vertikale i horizontale HDZ-a.
2007. godine u travnju podnesena je kaznena prijava županijskom državnom odvjetništvu protiv bivšeg načelnika općine Leonara Vučkovića, od strane onih koji su s njim zajedno vršili zloporabe zakona i ovlasti, te s njime zajedno radili sve ono što su njemu stavili na teret; jer su u nalazima državne revizije „odjednom nakon 5 godina iste rabote“ otkrivene „maliverzacije u općinskom proračunu i prisvajanju novca poreznih obveznika“.
Nova – stara vlast u općini, za razliku za jednog čovjeka, načelnika općine, nastavlja istu politiku podaništva, te se prljavo i nadalje postavlja prema svima koji nisu s njima i koji ne misle isto kao i oni. Sada su se sasvim javno i bez ikakvog pardona udružili svi akteri da zajedno siju strah, prijete i omalovažavaju i dijele plijen ponovno, nevjerojatno ponovno na štetu naroda kojega predstavljaju, a da ih pritom uvjeravaju da im čine dobro. U HDZ se mahom učlanjuju svi koji su taj HDZ mrzili i koji ga još uvijek mrze, samo da bi mogli preživjeti, jer politika bivših i još uvijek sadašnjih UDB-aša ostaje potpuno ista kao za vrijeme iza drugog svjetskog rata. Krvavac je definitivno vraćen unazad ! Po svemu ! Za šaku kuna koje se na području Neretvanske doline jedino mogu krvavo zaraditi bacajući vriće u Luci Ploče ili nezakonitim zapošljavanjem u državnoj upravi, žitelji moraju prodati dušu onima koji ih maltletiraju i nad njima vrše teror i lažni moral. Taj moj (teško ovo pišem i izgovaram) jadni narod uvijek traži tko će mu iz Zagreba ili iz Dubrovnika baciti kost, dok sebi debelo kradu „mesinu“ od toga istoga naroda !
Ove godine održavaju se parlamentarni izbori. To bi trebao bit ispit zrelosti Hrvatskoga naroda, moj narod ne bi trebao biti toliko nepismen i glup da podrži ponovno one koji su ga doveli pred rub propasti, na sam kraj egzistencije. Žalosno je uopće spomenuti ali moj se je narod do sada pokazao vrlo nezreo i daleko od stvarnosti i nekog znanja da je oduvijek kroz povijest, a i kroz ove moje zabilješke uvijek stajao uz „jake organizacije“ gledajući samo koliko će od njihovih lopovluka, spletki i manipulacije imati neki svoj mali interes : Besplatnu večeru, neku podaničku funkciju, ulogu ili pak neko obećanje o zaposlenju. Poslije izbora naravno ništa se do sada nije ozbiljno okrenulo i učinilo na bolje. Krvavac je isti, Krvavčani nisu odmakli daleko, povijest se ponavlja. Dok Lujo (barba-dundo) mnogima koji su ga tako prozvali od milja jer svi samo od njega očekuju i njemu slični vedri i oblači u svim sistemima, dok oni gledaju koliko će se samo oni i njihovi podanici obući i najesti, možda malo i hrvatske i svijeta vidjeti, do tada propada prirodno i Bogom dano bogatstvo Krvavca i cijele Neretve, na štetu cijelog naroda. Kako je to žalosno vidjeti moj Krvavac, Neretvu, naše ljude nesretne, neizražene, gladne pored silnog bogatstva, prirodnih dobara okrenuvši se oko sebe 360 stupnjeva. Mi možemo samo na zdravoj hrani i još uvijek kristalno čistoj pitkoj vodi živjeti „ko lordovi“, ali je takova situacija da jedva preživljavamo. Iz svega zaključujem da su najveći krivci za našu ovakovu stvarnost izričiti krivci jadni pojedinci koji svoje „izborne i izabrane“ funkcije poimaju isključivo i samo za svoj osobni interes, a i ona „žalosna i jadna većina“ koji im za „judine škude“ to i omogućuje ! Dokazalo se je nakon ovih parlamentarnih izbora koji su se održali 25.11.2007., na kojima sa i ja sudjelovao kao nositelj svih lista Gospodarske stranke za cijelu Republiku Hrvatsku, da našu znojem i krvlju izvojevanu državu vode neki strašni, neobrazovani, nemoralni, nekompetentni, nesposobni, korumpirani ljudi (ako se ljudima uopće mogu nazvati) izabrani od 15 % broja birača, s velikom napomenom da i u tih 15 % birača spada gotovo 600.000 nepostojećih (umrlih) osoba koji su još uvijek upisani u popis birača …
2008. godina nije donijela nikakvih razlika za događaje u mojemu mjestu Krvavcu, ni po ponašanju ljudi, ni prema rezultatima, a niti po razmišljanju ljudi. Čini mi se da je ovaj moj narod zacementirao svoje „znanje“ o događanjma oko sebe i svoje stavove kako je HDZ-SDP i njihovi sateliti jedina osovina naroda koja može nešto dobro učiniti ili možda donijeti boljitak za sve nas i našu djecu !? Narode, narode …!?? Jednom je onaj kojega nazivaju ocem domovine dr. Ante Starčević rekao „Za hrvatski narod neću više ni čašu vode popiti !“ Oče naš kada bi samo znao da se danas nakon stotine godina gotovo ništa nije promijenilo !? Bili bismo zajedno razočarani … ??
2009. U mjesecu svibnju su se održali lokalni izbori u našoj općini, prvi neposredni izbori ua čelnike županija, gradova i općina, te je koalicija HDZ-HSLS na čelu sa Nikolom Krstičevićem Ćićkićem (HDZ) i Brankom Jerkovićem (HSLS) koji nisu imali gotovo nikakve konkurencije, osim u onima na koje su svalili sve svoje dosadašnje negativnosti i Ivanu Vučkoviću Špali (HSS) koji je postao kandidat Jambe i kompanije za preuzimanje vlasti. Na ovom mjestu nemam namjere nikoga prozivati, vrijeđati ili lažno optuživati, ali ne mogu da preskočim i zapišem činjenice momenta tih izbora:
Gospodarska stranka kojoj sam idejni začetnik, jedan od osnivača i Zamjenik predsjednika Stranke je nakon parlamentarnih izbora doživjela veliku podršku i upis novih članova, kojih je i sada svakim danom sve više i više, ali su nastali novi momenti za vodstvo i čelništvo Stranke. Kako bi se izbjeglo potpuno prevladavanje osoba koji su Stranku htjeli prodati „velikima“ za sitne interese donijeli smo odluku da se pod tim i takvim okolnostima ne ide na lokalne izbore 2009. kako, iako bi pobijedili ne bi preuzeli odgovornost za dosadašnje negativno vođenje jedinica lokalne uprave i samouprave i time abolirali one koji se svojim lošim potezima i donesenim odlukama učinili da su mnogi proračuni bili pred krahom, a država pred velikom krizom. Moje mišljenje je da treba čekati trenutak da taj fiktivni narod konačno progleda, kako bi shvatio što mu se događa. Nakon toga konsolidirana i jaka Gospodarska stranka sa oko 30 000 aktivnih članova i još nekoliko puta toliko prijatelja i simpatizera treba preuzeti odgovornost upravljanja državom, ili onim što je još od nje ostalo .
Prvi pokazatelji mojeg ispravnog mišljenja i pretpostavki su se pokazali već u kratko vrijeme ! Naime 01.07.2009. dotadašnji premijer RH Ivo Sanader naglo i bez ikakvog valjanog objašnjenja podnosi neopozivu ostavku …
………………………………… nastavlja se !